Samosvesni ljudi današnjice orijentišu svoj život ka prirodi, istraživanju i korišćenju potencijala koje priroda nudi i traženju harmonije u suživotu sa njom. Uzroci su brojni, ali se sve svodi na to da su ljudi počeli da osećaju zasićenost hipeprodukcijom dobara i usluga, informacijama i takmičenja promena samih sa sobom.

Globalni problem – klimatske promene i ekocidi širom sveta postavili su pitanje održivosti planete, a bezbroj medikamenata koji se svakodnevno proizvode nisu doprineli smanjenu procenta smrtnosti. Brz tehnološki razvoj pratilo je i razočaranje ljudi u bilans napretka i kao rezultat toga sve je više onih koji svoje poštovanje poklanjaju životu u suštinskom značenju te reči.

Otuda se alternativna medicina, tradicija i običaji pojavljuju kao uporište poverenja u snagu čoveka, u moć duha više nego potencijal tehnologije.

Od kada datira ruska narodna medicina

Istorija govori da ruska narodna medicina spada u red najstarijih na svetu, a te tvrdnje potkrepljuje brojnim izvodima iz drevnih spisa, kao i zapisa običaja i recepata koji su se prenosili sa kolena na koleno.

Često se citira da je Herodot odao priznanje slovenskim narodima za upotrebu belog luka u lečenju prehlade. Takođe, istorija kaže da su posledice epidemije kuge u starom veku bile daleko manje kod starih Slovena nego u ostatku sveta i to zbog činjenice da su ljudi, po savetu šamana , kožu mazali mešavinom soka od belog luka i zmijske trave.

Očuvanju tradicionalnih recepata ruske narodne medicine pomogla je činjenica da su, u velikom broju slučajeva, bili deo magijskih rituala koji su se s posebnom pažnjom prenosili sa kolena na koleno. Primivši hrišćanstvo, slovenski narodi nisu odbacili magiju, već je ona postepeno inkorporirana u običaje koje crkva nije sankcionisala.

Biljna terapija i duhovnost ruskih monaha

Ruski monasi takođe su zaslužni za očuvanje receptura, a poznato je da su ruski manastiri bili ujedno i jedna vrsta lečilišta u koja se odlazilo i po duhovno ukrepljenje isto kao i po savet po pitanju lečenja različitih bolesti.

Duhovnost je od davnina bila sastavni deo slovenskih metoda lečenja, pa se uz odgovarajuću biljnu terapiju, primenjivao i niz magijskih rituala koji su, po principut placebo efekta, jačali sampouzdanje, time i potencijal organizma za izlečenje.

Isto se dešavalo, a to je i danas slučaj, u hrišćanskoj istoriji, da su molitvama pomognuta dejstva biljnih recepata, dala odlične rezultate u lečenju. Slovenska plemena su bila su deo brojnih ratnih dešavanja i u lečenju ranjenika koristili su se tradicionalni recepti, a brojna današnje hirurške intervencije razvile su se upravo iz iskustava tih vremena.

Savremeni svet ponovo je “otkrio” recepte ruske medicine u onom momentu kada je čovek shvatio da sam sebi više može pomoći prirodom, svojim iskonom, nego medikamentima. Brojni slučajevi kada su tradicionalni lekovi pomagali tamo gde je farmaceutska industrija zakazala doveli su do toga da se ruski narodni lekovi rangiraju kao terapijska sredstva sa visokim procentom poverenja.

Nije redak slučaj da u medicinskim ustanovama, uz dijanozu i odgovarajuću terapiju, lekari preporučuju i tradicionalne načine lečenja. U pitanju su čajevi, tinkture, obloge, način ishrane koji se bazira na receptima koji su svoju efikasnost potvrđivali vekovima.

Moderne tehnologije koje su učinile dostupnim informacije različitih kultura doprinele su da se saveti i recepti za lečenje velikog broja bolesti koji potiču iz prirodom prebogate Rusije sve više cene u svetu.

Neki od Ruskih lekova iz prirode

Vučji ili pasji trn, biljka koju je Ćirilo doneo iz Rusije na prostore Balkana, jedna je od najcenjenijih biljki koja se danas koristi u velikom broju lekova, čajeva, krema širom sveta za lečenje i negu kože.

U Rusiji se ova biljka koristi za lečenje dijabetesa, psorijaze, a zbog visokog sadržaja omega masnih kiselina upotrebljava se i u tretmanu kardiovaskularnih oboljenja.

Vučji trn, nije nepoznat u drugim kulturama, a pretpostavlja se da se način upotrebe ove biljke proširio upravo odakle je došla i kod nas.

Prostranstva bogata brezom, stare Slovene na prostorima Rusije uputila su na eksperimente sa čajem od suvog lista, iz čega je proizašlo saznanje o njegovim diuretičkim i antibakterijskim dejstvima na urogenitalni trakt.

Ne postoji zemlja na svetu, u kojoj se, u današnje vreme, upravo u urološkim terpaijama ne preporučuje čaj od suvog brezovog lišća.

Pečurka čaga koja raste u brezovim šumama danas je veoma tražena u svetu zbog njenih lekovitih svojstava zbog biostimulatora koje sadrži. Rusi su je upotrebljavali vekovima, a zanimljivo je da joj je popularnost, time i širi opseg korišćenja, porasli nakon knjige Aleksandra Solženjicima o njoj i načinu na koji mu je spasila život od bolesti.

Majčina dušica, kamilica, hajdučka trava, biljke koje se koriste širom sveta bile su poznate i slovenskim šamanima.

Interesantno je da su ove bilje, zbog sastava mikroelemenata u sibirskoj zemlji, daleko lekovitije ako im je poreklo sa prostora u kojima su najnemilosrdniji uslovi života u Rusiji.

Sibirski šamani su ih preporučivali za lečenja bolesti pluća, a to saznanje, u upotrebi i danas, raširilo se na čitav svet.